UZORAK SUHE KAPI KRVI NA FILTAR PAPIRU U DIJAGNOSTICI LIZOSOMSKIH BOLESTI NAKUPLJANJA: PREDANALITIKA IZVAN LABORATORIJA Ljiljana Špiljar, Aleksandra Delak.

Prezentace na téma: "UZORAK SUHE KAPI KRVI NA FILTAR PAPIRU U DIJAGNOSTICI LIZOSOMSKIH BOLESTI NAKUPLJANJA: PREDANALITIKA IZVAN LABORATORIJA Ljiljana Špiljar, Aleksandra Delak."— Transkript prezentace:

1 UZORAK SUHE KAPI KRVI NA FILTAR PAPIRU U DIJAGNOSTICI LIZOSOMSKIH BOLESTI NAKUPLJANJA: PREDANALITIKA IZVAN LABORATORIJA Ljiljana Špiljar, Aleksandra Delak Fidri, Josipa Gulin, Ana Ramljak, Karmen Bilić, Marija Zekušić, Ana Škaričić, Ksenija Fumić Klinički zavod za laboratorijsku dijagnostiku, Klinički bolnički centar Zagreb, Kišpatićeva 12, Zagreb UVOD: U lizosomske bolesti nakupljanja ubraja se više od 50 rijetkih, multisistemskih, nasljednih, metaboličkih bolesti uzrokovanih manjkom lizosomskih enzima koji sudjeluju u razgradnji brojnih organskih makromolekula. Neke od ovih bolesti se mogu uspješno liječiti ukoliko su pravovremeno prepoznate i započeta terapija prije nastanka ireverzibilnih promjena. Uzorak suhe kapi krvi na filtar papiru (engl. Dried Blood Spot, DBS), osim za novorođenački probir, ima sve veću primjenu u selektivnom probiru lizosomskih bolesti nakupljanja. Glavne prednosti DBS: mali volumen uzorka; jednostavna priprema, pohrana i dostava uzoraka (stabilnost analita kroz duži vremenski period); primjenjivost za brojne laboratorijske tehnike. Predanalitičke pogreške koje nastaju izvan laboratorija utječu na točnost nalaza jer smanjuju osjetljivost i specifičnost laboratorijskog postupka . Predanalitički čimbenici za uzorak DBS jesu homogenost filtar papira, rukovanje i pohrana filtar papira (vlažnost), volumen krvi nanesen na filtar papir, vrijeme apsorpcije krvi, hematokrit. Nanašanje EDTA-krvi na filtar papir MATERIJALI I METODE: U periodu primljeno je iz suradnih ustanova 3605 uzoraka DBS (kapilarna krv; venska krv; filtar papir Whatman 903®); uz to u metaboličkom laboratoriju pripremljeno je 1340 uzoraka DBS (EDTA-venska krv, standardizirani volumen krvi, filtar papir Whatman 903®) bolesnika s kliničkom sumnjom na lizosomsku bolest nakupljanja (Fabrijeva bolest, Pompeova bolest, Gaucherova bolest, Mukopolisaharidoza tipa I). Aktivnosti lizosomskih enzima mjerene su “in house” fluorimetrijskim metodama uz sintetske supstrate obilježene 4-metilumbeliferonom (spektrofluorimetar Varian Cary Eclipse). Kvaliteta uzorka DBS ispitana je mjerenjem aktivnosti kontrolnog enzima. Pravilno priređen uzorak na Watman 903® filtar papiru Direktno nanašanje kapilarne krvi na filtar papir Koverta za slanje uzoraka DBS KZLD Klinički bolnički centar Zagreb Kišpatićeva 12 Zagreb REZULTATI: Predanalitičke pogreške radi kojih je zatraženo ponavljanje uzorkovanja krvi , nađene su kod uzoraka poslanih iz suradnih ustanova (nepravilno nanašanje krvi na filtar papir, nedostatno sušenje kapi krvi, nepropisna pohrana i prijenos uzoraka). β-glukozidaza (n=2327; 12%), α-glukozidaza (n=2799; 22%), α-galaktozidaza (n=1998; 17%), α-L-iduronidaza (n=1135; 18%). Kod uzoraka DBS priređenih u metaboličkom laboratoriju nisu nađene predanalitičke pogreške . Spektrofluorimetar Varian Cary Eclipse Nepravilno nanesen uzorak krvi (krv nije probila poleđinu filtar papira) Nepravilno nanesen uzorak krvi (nedovoljan volumen krvi ) ZAKLJUČAK: Naša dosadašnja iskustva u dijagnostici lizosomskih bolesti nakupljanja pokazala su da uzorak DBS ima niz prednosti poput minimalno invazivnog uzimanja krvi, stabilnosti lizosomskih enzima do tri mjeseca na sobnoj temperaturi, dostave uzoraka DBS običnom poštom. Nedostatak je neprimjenjivost uzorka DBS za testove potvrde radi ograničavajućih čimbenika poput utjecaja hematokrita na rezultat mjerenja, utjecaja hemoglobina na fluorimetrijska mjerenja i posebice predanalitike izvan laboratorija. Dodatna edukacija zdravstvenih djelatnika uključenih u pripremu i slanje uzoraka DBS u laboratorij smanjila bi učestalost ponavljanja uzorkovanja. Zbog svega navedenog, izmjerene snižene aktivnosti lizosomskih enzima iz uzorka DBS trebaju se dodatno potvrditi mjerenjem u drugim biološkim uzorcima (homogenatu leukocita/limfocita ili fibroblasta; odnosno analizom DNA).